Koje promjene očekuju iznajmljivače u novom Zakonu o turizmu?

U posljednje se vrijeme u turističkim kuloarima sve više raspravlja o prijedlogu novog Zakona o turizmu, čije se stupanje na snagu očekuje s početkom sljedeće godine, a koji donosi važne i suštinske promjene za cijeli turistički sektor.

Još i prije nego što je sadržaj novog Zakona bio poznat, mediji i političari naveliko su najavljivali krucijalne promjene do kojih će doći kada Zakon bude usvojen. No sada, kada je prijedlog napokon poznat, dojam je da promjene ipak neće biti toliko radikalne. Barem ne ako se lokalne turističke zajednice, kojima se novim Zakonom daju znatno veće mogućnosti upravljanja destinacijom, ne odluče na takve korake.

Kada govorimo o „turističkim zakonima“, treba napomenuti da je turističko poslovanje trenutno uređeno kroz pet zakona: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon o pružanju usluga u turizmu, Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, Zakon o članarinama u turističkim zajednicama te Zakon o turističkoj pristojbi. Zakon o turizmu, dakle, novi je zakon i na neki se način smatra krovnim zakonom nad svima navedenima, koje će trebati mijenjati, prilagoditi i uskladiti s novim okvirom.

Može se reći da Zakon o turizmu predstavlja novi koncept i smjernice za budući razvoj turizma Republike Hrvatske. Vlada i ministrica turizma i sporta posebno ističu kako je riječ o prvom takvom zakonu na razini Europe, koji na cjelovit i sustavan način daje smjernice za održivi turizam kojim će se upravljati na nov način, vodeći računa o mogućnostima i prihvatnim kapacitetima turističkih destinacija.

Zakon je prilično opsežan i donosi brojne formalno-pravne promjene, no najvažnije novosti mogu se svesti na tri glavne točke:

• davanje novih funkcija turističkim zajednicama koje imaju obvezu izraditi planove upravljanja destinacijom,
• pravno definiranje temelja za dodjelu potpora i poticaja u turizmu,
• uvođenje turističkog ekološkog doprinosa.

Planovi upravljanja destinacijom kao glavna novost Zakona

Planove upravljanja destinacijom, koje će izrađivati lokalne turističke zajednice, možemo smatrati glavnom i najvećom promjenom koju novi Zakon donosi. Riječ je o dokumentima koje će turističke zajednice donositi za četverogodišnja razdoblja, a koji će sadržavati analizu stanja i resursne osnove, pokazatelje održivosti na razini destinacije, mjere i aktivnosti potrebne za ostvarenje razvojnog smjera, prijedlog smjernica i preporuka za razvoj destinacije koje se predlažu jedinici lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave te popis projekata koji pridonose provedbi mjera potrebnih za ostvarenje pokazatelja održivosti na razini destinacije.

Pri izradi planova turističke će se zajednice morati voditi metodologijama izračuna koje će propisati Ministarstvo turizma i sporta. Kroz njih će se dobivati podaci o turističkom prometu, turističkoj infrastrukturi, raspoloživoj suprastrukturi, socio-demografskim, ekonomskim i okolišnim pokazateljima, kao i mogućnost izračuna prihvatnih kapaciteta koji pokazuje koliko turista destinacija može primiti bez negativnih učinaka na lokalno stanovništvo, prostor, resurse i zadovoljstvo turista.

Što to konkretno znači?

Pojednostavljeno rečeno, kroz planove upravljanja turističke će zajednice moći predlagati koliko je koje vrste smještaja potrebno ili nije potrebno na području destinacije te treba li uopće dopuštati daljnje povećanje smještajnih kapaciteta unutar općine ili grada. Također će moći predlagati vozni red javnog prijevoza, plan dolaska posjetitelja na određenu lokaciju s prijedlogom razgleda i vremenom trajanja, plan dinamike dolazaka autobusa i iskrcaja putnika na frekventnim turističkim lokacijama i slično.

Što je važno znati o donošenju tih planova?

Ovdje je važno naglasiti dvije činjenice. Prvo, turistička je zajednica u cijeli proces donošenja plana upravljanja dužna uključiti i širu javnost, uključujući jedinicu lokalne samouprave, udruge i predstavnike turističkog sektora, te za napisani plan prethodno provesti javno savjetovanje. Drugo, tim se dokumentom predlaže što bi bilo poželjno, ali turističke zajednice i dalje nemaju pravne ovlasti provoditi mjere koje će predložiti.

Turistička zajednica može procijeniti da je, primjerice, potrebno više autobusnih linija ili dodatnih parkirališnih mjesta, no nije u njezinoj ingerenciji da to i ostvari. Prijedloge koje turistička zajednica uvrsti u plan upravljanja jedinica lokalne samouprave može, ali i ne mora, prihvatiti i primijeniti.

Primjerice, da bi se ograničilo ili zabranilo daljnje povećanje smještajnih kapaciteta, jedinice lokalne samouprave trebale bi mijenjati prostorne planove, a nužna bi bila i temeljna izmjena postojećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno načina na koji se danas dolazi do kategorizacije smještaja. Do izmjena će svakako doći, no kakve će one biti i koliko radikalne, ostaje za vidjeti.

Što s potporama u turizmu?

Kroz novi će zakon biti uređeno što se potiče kroz potpore i javne pozive te na koji način. Turističke zajednice će u planovima upravljanja definirati razvojne projekte koje smatraju važnima za daljnji održivi razvoj destinacije, a ako ih jedinica lokalne samouprave prihvati, te će se projekte moći upisivati u nacionalnu bazu projekata i oni će imati prednost pri financiranju iz nacionalnih fondova.

Poticajne mjere za koje se ovim Zakonom propisuje pravni temelj odnosit će se i na privatne subjekte, pa tako i na iznajmljivače. Naglasak će biti na stvaranju dodatne vrijednosti, ulaganjima u zelenu i pravednu tranziciju, korištenju obnovljivih izvora energije, uvođenju eko-inovacija i sličnim ulaganjima, kao i prelasku s tradicionalnog obiteljskog smještaja na tržišno održivije smještajne kapacitete, poput obiteljskih i heritage hotela.

Zapravo se upravo kroz tu formulaciju može naslutiti da će se u narednom razdoblju ipak inzistirati na smanjenju klasičnog obiteljskog smještaja, odnosno na njegovoj prilagodbi novim tržišnim trendovima. Iznajmljivačima se stoga svakako savjetuje da već sada dugoročno razmišljaju o tome kako mogu unaprijediti svoju ponudu.

Turistički ekološki doprinos

Da je utjecaj turizma na našu infrastrukturu sve izraženiji, a sve više i problematičan, svima je jasno. Mnoge su zemlje već odavno krenule uvoditi razne oblike ekoloških taksi kojima nastoje osigurati sredstva za dostatnu infrastrukturu za turiste, odnosno sve češće za saniranje negativnih učinaka turizma i prekomjernog broja turista u destinaciji.

Novim zakonom predviđa se uvođenje turističkog ekološkog doprinosa koji će plaćati posjetitelji, odnosno turisti, i to na poseban račun jedinice lokalne samouprave. Tako prikupljena sredstva općine i gradovi koristit će namjenski, za smanjenje negativnih utjecaja turizma na okoliš i klimu, prostor te za mjere očuvanja okoliša i prirode. Na koji će se način to u praksi realizirati, za sada još nije poznato.

U konačnici, što se mijenja za privatne iznajmljivače i kada?

Novi zakon omogućit će ograničenje rasta novih smještajnih kapaciteta, o čemu će odlučivati jedinice lokalne samouprave, prema prijedlozima lokalnih turističkih zajednica.

Može se reći da ovim zakonom Ministarstvo zapravo daje alat općinama i gradovima da kontroliraju svoj daljnji turistički rast i razvoj, no hoće li do promjena doista i doći pokazat će vrijeme.

Činjenica je da se danas sve više govori o overturizmu i prebrzom rastu privatnog smještaja na godišnjoj razini, no s druge strane činjenica je i da svi mi na neki način ovisimo o turizmu, pa bi bilo nerazumno zabraniti nešto od čega toliko ljudi živi.

Realnije je očekivati da će se nakon stupanja na snagu ovog zakona dodatno poticati iznajmljivače da svoj smještaj prilagode tržišnoj potražnji i da, koliko god je moguće, postanu ekološki i društveno odgovorni.

Na svima nama je da pratimo kakvu će si viziju razvoja turizma postaviti naše općine i gradovi, a svatko od nas imat će mogućnost aktivno sudjelovati u tim procesima. Stoga, kada za to dođe vrijeme, uključite se u javna savjetovanja i iznesite svoja mišljenja.

Ako se sve bude odvijalo prema planiranom, Zakon će na snagu stupiti 1.1.2024. godine, nakon čega Ministarstvo turizma i sporta u roku od šest mjeseci mora propisati i pripadajuće pravilnike, primjerice metodologiju prema kojoj će se računati prihvatni kapacitet destinacije. Turističke zajednice tada imaju rok od godinu dana za usklađivanje s novim Zakonom i donošenje plana upravljanja destinacijom.

Drugim riječima, prve promjene, u najbržoj opciji, možemo očekivati počevši od 1.1.2025. godine. Do tada ćemo aktivno pratiti i analizirati u kojem će se smjeru sve dalje razvijati.